Fiksaciju atmosferskog azota vrše leptirnjače. Kako možemo njih kombinovati u mešavini sa sortama, koje skladište azot?
Na korišćenje pokrovnih useva mnogi gledaju samo kao na alat za zaštitu od erozije. Budite sigurni, dobra kombinacija pokrovnih useva ume mnogo više od toga: kao živi pokrivač tla iskoristi hranljive materije i energiju sunca kada nemamo primarne useve, i obezbeđuje životni prostor korisnim organizmima, vezuje atmosferske ugljene diokside, to jest pomaže nam da efikasnije iskoristimo raspoložive resurse.
Naš cilj je fiksacija i skladištenje azota
Specijalan cilj nam je da poboljšamo i povećamo količinu azota u tlu. Za ostvarenje našeg cilja koristimo azotofiksatore-leptirnjače, odnosno krstašice i trave za skladištenje azota. Biljke koje vrše tzv. skladištenje azota, uzimaju azot iz tla ( azot od veštačkog đubriva, mineralizacije i od biljnih ostataka ) i sprečavaju njegov nestanak.
Taj azot će ostati u “banci” zemlje i sledeći glavni usevi mogu ga uzimati.
Ako želimo da vežemo atmosferski azot, onda su nam potrebne leptirnjače, koje do neke mere, pre fiksiranja azota iz atmosfere, sakupe azot iz zemljišta, ali u tome nisu toliko spretni, kao prethodno spomenute biljne vrste.
Sprečimo ispiranje
Korišćenjem pokrovnih useva u toku zime obezbeđujemo ostanak nitrata u gornjem delu zemljišta. U većem delu naše zemlje 80 % vode u obliku padavina javljaju se od novembra do aprila meseca. Ako u tom periodu zemlju ostavimo nepokrivenu, izgubićemo značajan deo azota. Jednogodišnje letnje biljke formiraju jedan rupičasti sistem, i ako ne uhvatimo, vežemo azot određenim usevima , on će se ispirati.
Preporučuju se za korišćenje trave ( ovas, raž,pšenica ) , krstašice ( daikon rotkva) i leptirnjače ( crvena detelina, stočni grašak, grahorica).
Šta utiče na količinu fiksiranog i skladištenog azota?
Postavlja se pitanje: koliko azota fiksiraju leptirnjače? Ako koristimo pokrovne useve, da li je potrebno dodati azot, kad za glavni usev sejemo kukuruz? Odgovori zavise od toga, koliko dugo koristimo pokrovne useve, koju mešavinu koristimo itd..
Fiksiranje i skladištenje azota zavisi od količine i uravnotežene apsorpcije hranljivih materija u tlu i od zdrastvenog stanja zemljišta. Faza razvoja pokrovnih useva određuje sadržaj azota i odnosa C:N u smesi, a kod iskorišćenosti važna je brzina i stepen razlaganja – na šta utiču i vremenski uslovi.
Šta pokazuje odnos ugljenika i azota ? ( C:N )
C:N pokazuje kakav je odnos ugljenika i azota u određenoj supstanci. Što je manja razlika, to će se lakše osloboditi azot. Ako je mala razlika u odnosu C:N onda je brže razlaganje ostataka i u sadržaju organskih materija tla ne dodaje se ugljenik od tih ostataka. Kod stanovnika tla odnos C:N uglavnom je 8:1, kod maljave grahorice 11:1 je odnos. Stabljika kukuruza 57:1 , a odnos C:N u ostacima od stabljike pšenice je 80:1.
Ako je odnos između C:N ispod 25:1 onda se ostatak brže razlaže, i azot će se brže osloboditi. Ako je oko 25:1, onda ne sprečava iskorišćenost azota i ne možemo računati na brzo oslobađanje.
Ako je odnos C:N iznad 25:1 onda u toku razlaganja mikroorganizmi troše azot iz tla da bi mogli uraditi svoje poslove, i tako će glavnim usevima ostati manje N. Ako smatramo, da nas očekuje takva situacija, onda pre glavnog useva sa visokom potrebom za azotom ( npr kukuruz ) treba ostaviti vreme za oslobađanje azota, i koristiti starter organskog đubriva . Kod planiranja plodoreda treba obratiti pažnju kakvu mešavinu pokrovnih useva ćemo sejati.
Usevi za fiksaciju azota
Pogledajmo sad leptirnjače , kao vrste biljaka koje najbolje fiksiraju azot. Osnovno pravilo je da se izvrši pravnilna inokulacija semenskog materijala. Na tržištu uglavnom u takvom obliku možemo kupiti seme, ali ako to nije slučaj, moramo uraditi inokulaciju mi sami.
Razlika između inokuliranog (levo) i ne inokuliranog (desno) stočnog graška
Stočni grašak
Odličan je pokrovni usev posle žitarica. Treba mu 5-6 nedelja da deluje. Rezultira od 70-135 kg/ha azota i ako ne izmrzava, lako ga je uništiti herbicidom. Lako se meša i seje sa rotkvama. Najbolji rezultat će pokazati ako ga sejemo sejalicom 1-1,5 cm dubine.
Crvena detelina
U roku od 90 dana fiksira do 140 kg / ha azota. Dobro se ponaša posle žitarice, a gliste obožavaju teritorije zasejane crvenom detelinom, pa će to poboljšati rastresitost tla. Treba obratiti pažnju kod odabira vrsta jer samo na neke deluje mraz.
Kravlji grašak
Ako je zemlja topla i grašku odgovara količina vlage, kravlji grašak će se lepo razvijati. Ako je leto suvo, onda treba zasejati do 4. nedelje jula. Može da fiksira 60-120 kg/ ha azota, znači ako uspemo nabaviti potrebnu količinu,onda smo rešili pitanje letnjeg azotofiksatora. Možemo ga koristiti i kao stočnu hranu.
Aleksandrijska detelina
Brzo raste i lako izmrzava. U toku 60 dana proizvede 100-125 kg/ha azota, može se saditi između žetve pšenice i jesenje setve. Dobro gradi tlo , odlično je kao zeleno đubrivo i proizvodi dobru količinu stočne hrane. Seme aleksandrijske deteline je skuplje nego što su druge deteline, mada koreni ne idu duboko pa sakuplja manje vode.
Kokotac
Kokotac je jedan od najboljih azotofiksatora, ( 100-200kg/ha ) , dobro gradi tlo. Dobro trpi i toplo i hladno vreme. Ne preporučuje se njegovo korišćenje pre soje, jer u njemu raste Heterodera glycines – sojina štetočina.
Maljava grahorica
Rezultira mnogo azota ( 100-200 kg/ha) , gradi tlo, a veći deo azota nalazi se iznad površine tla. Treba joj 5-6 nedjelja pre zime da bi delovala, na jesen slabije raste od deteline, i nažalost posle nekoliko godina može se pojaviti kao korov -ako ne uradimo temeljno uništavanje na vreme.
Sunn Hemp
Tropska vrsta azotofiksatora, dobro toleriše topla, suva leta, ali brzo izmrzne. Deluje od 8-10 nedelja, rezultira velikom količinom bio mase i fiksira 120 kg / ha azota.
Biljke za skladištenje azota
Između ostalog pokrovni usevi imaju zadatak da količinu azota koja je ostala u tlu posle posla leptirnjača skladište i sačuvaju. Sledeće vrste su pogodne baš za ovaj zadatak, a mogu se saditi zajedno sa azotofiksatorima.
Daikon rotkva
Dobro sarađuje sa detelinama i graškom, a ako je sejemo sa ovsom i raži u zemlji koja je tretirana organskim đubrivom, može da uzme 160-220 kg/ha azota. Probija tvrdo zemljište, poboljšava vazdušni sistem tla i obezbeđuje prijatno okruženje glistama. U toku zime izmrzne. Negativnost daikona je da u toku razgrađivanja ima loš miris ( smrdi ) kao pokvareno jaje ili sumpor. Najbolje deluje ako je sejemo od jula do septembra.
Repa ( Brassica rapa var. Rapa)
Manje poznata biljka za skladištenje azota, ali sa dobrom kombinacijom pored skladištenja azota repa poboljšava uslove životne sredine u zemljištu.
Bolje trpi zimu od rotkve i na proleće duže drži prikupljene hranljive materije. U toku razlaganja ne smrdi kao daikon, pa ako imamo parcelu u blizini naselja, repa je dobar izbor. U toku proleća baca semena, zato moramo biti oprezni i izvršiti uništavanje na vreme.
Sudanska trava
Pored toga što u kratkom periodu može da skladišti 200 kg/ha azota, daje nam i veliku bio masu ( 120-150 cm visoke biljke , 8-10 t/ha zelena masa ) , koju možemo koristiti kao stočnu hranu. Sudanska trava dobro gradi tlo.
Italijanski ljulj
Pokrovni usev sa visokim rizikom, ali donosi velike rezultate ako znamo da rukujemo sa njim. Žiličasti koreni duboko rastu- do 160-170 cm, i odlično iskoriste azot i druge hranljive materije, brani tlo od erozije i dobra je kao stočna hrana. Seje se u avgustu mesecu, neke vrste ne izmrzavaju.
Nedostatak italijanskog ljulja je teška prolećna terminacija, zahteva puno posla. Ne preporučuje se onima koji se sad upoznavaju sa pokrovnim usevima.
Sumiranje
Kombinovano korišćenje azotofiksatora i biljaka za skladištenje azota pored izgradnje tla, poboljšanje strukture i poboljšanje života tla, povoljno deluje na sistem upravljanja hranljivim materijama. Prilikom planiranja upravljanja azotom u sledećoj sezoni ne treba misliti samo o veštačkom ili organskom đubrenju, već takođe razmisliti o timskoj igri ove dve grupe pokrovnih useva.